U jednoj knjizi „Znamenite Crnogorke u narodnom pamćenju: Žene od kamena“, zapisano je:„Njihova lica su bila posebne divlje ljepote, nosile su u sebi snagu i ćutanje kamena, na njima su počivale kuće, narod i slava i hrabrost Crnogoraca.“
Dva kraja na sjeveroistoku Crne Gore, smještena među planinama i rijekama, vjekovima su čuvala bogatu tradiciju i duh zajedništva. Njihove igre odišu snagom, temperamentom, ali i elegancijom – baš onako kakav je i narod sa ovih prostora: ponosan, čestit i…
„Đerdan“ – simboličan naziv koji spaja u jednu neraskidivu cjelinu svaki narod, manjinski narod i manjinsku nacionalnu zajednicu, jezik, običaj i plesni izraz Crne Gore. Primjer je kako umjetnost može biti most između različitih kulturnih izraza, prikazujući kroz vrijednosti interkulturalizma…
Ljudi juga Srbije su topli, srčani, temperamentni — pa su takve i njihove igre: snažne, dinamične, ali i nježne u svojoj emociji. Uz zvuke kavala, frule, gajdi, momci i djevojke opancima raspliću pletenice tradicije, dok koracima oživljavaju vjekove.
Tamo gdje se tuga pretvara u pjesmu, a čežnja u igru, rađa se posebna energija —strasna, duboko emotivna. Kao što je Bora Stanković govorio, čovjek ne živi samo u sadašnjosti — već i u prošlosti i u snovima. Upravo ti…
Oj đevojko Milijana – posebna emocija!
“Đerđef” je simbol – krug tradicije, kolo, početak i kraj, mjesto gdje se prošlost i budućnost susrijeću. Dječije ruke vezu pokretima, ostavljajući trag na nevidljivom platnu zajedničkog sjećanja.
Naš život počinje od najmlađih. Od koraka koji su mali, ali punog srca. Od osmjeha što nose čistotu igre i ljepotu tradicije.
Pjesma je jezik kojim govorimo ono što riječi ne mogu da kažu – tugu, radost, ponos, ljubav. Pjesma nas okuplja, budi uspomene i nosi emociju koja se ne može izrežirati – ona se jednostavno osjeća.
“Na djetinjstvo miriše mi grad” – pjesma koju smo poklonili našem gradu i svima koji u njemu nalaze svoj dom i čuvaju uspomene.
