Tamo gdje se tuga pretvara u pjesmu, a čežnja u igru, rađa se posebna energija —strasna, duboko emotivna. Kao što je Bora Stanković govorio, čovjek ne živi samo u sadašnjosti — već i u prošlosti i u snovima. Upravo ti snovi postaju stvarnost kroz pokret, pjesmu, ritam.
